Današnja civilizacija donijela je mnoge dobrobiti, od kojih bi neke ljudima iz prošlosti izgledale kao znanstvena fantastika – čak i ljudima od prije samo 15 ili 20 godina. Usporedo s tim događaju se ironije novog doba. Umjesto da nas napredak nadahnjuje i otvara nove vidike, moderni trendovi čine da se sve više zatvaramo u sebe i uzgajamo strahove od društvenih kontakata. Pogledi su usmjereni prema dolje: nekad bismo duboko zamišljeni o neizvjesnoj budućnosti gledali u asfalt pod nogama, danas samo zadivljeni u šarene ekrane naših pametnih telefona. To se danas tako zove – više nisu mobiteli.
Zamislite sada trenutak nekoliko tisuća godina unatrag: bez javne rasvjete, bez gužve u gradovima, samo vi i priroda. Blažena tišina, okružuju vas zvukovi koje možete čuti samo u prirodi. Noć je, nebo preplavljeno zvijezdama – nešto što danas u gradovima, pa čak i u okolici, ne možete ni zamisliti. Samo vi, priroda, poneki ljudi, kuće u daljini. Osjećate snagu prirode, znate da postoje sile koje nadilaze ne samo vašu fizičku snagu i sposobnosti, nego i vaše poimanje svijeta. Istovremeno osjećate da ste neraskidivi dio te prirode, dio veće cjeline.
Upravo taj osjećaj povezanosti s prirodom i pripadnosti kao dio veće cjeline nedostaje današnjoj civilizaciji. Zato je pogled čovjeka u zvijezde bio nešto prirodno, razumljivo samo po sebi. Osim toga, za čovjeka tih vremena bila je razumljiva i veza između zvijezda i događaja na Zemlji. U krajevima poput Mezopotamije i Egipta ta veza sa sezonama poplava bila je od životnog značaja. Mogućnost predviđanja poplava i suše na temelju čitanja neba bila je pitanje života i smrti – ne samo jednog čovjeka ili grupe ljudi, nego cijelog naroda. Od tih ciklusa ovisila je žetva pšenice, a drevnim narodima Egipta i Mezopotamije to je bio jedini izvor hrane – nije bilo globalnog tržišta ni supermarketa gdje bi se mogla kupiti hrana.
Stoga je pristup astrologiji bio iznimno ozbiljan i odgovoran – kao što mi danas pristupamo ozbiljno, primjerice, predviđanju potresa.
Zvijezde su za drevne ljude bile oličenje bogova, kojima su objašnjavali sile prirode i događaje koji su nadilazili njihove snage i mogućnosti.
Čak i u kamenom dobu, kada su naši drevni preci obitavali u pećinama, postoji zanimanje za zvijezde – kako bi objasnili želje bogova, umirili njihov bijes ili dozvali pomoć kada se činilo da su se sile prirode urotile protiv čovjeka i prijetile mu uništenjem.
Iako se danas takav pristup promatranju zvijezda smatra praznovjerjem i pseudoznanošću, vidimo da je u to doba to bilo stvarno znanje i znanost na svom mjestu – s jasno izraženom svrhom.
Današnja službena znanost poriče bilo kakvu vezu između nebeskih tijela i događaja na Zemlji – osim plime i oseke pod utjecajem Mjeseca. No simbolika planeta, njihovih energija i utjecaja na živog čovjeka probija se kroz psihologiju i duhovnu praksu.
Vrijednost astrologije u današnjem vremenu je upravo u tome što nas neumorno podsjeća da smo i mi ljudi još uvijek jednako dio prirode i samog Svemira – koliko god nam se danas činilo da smo napredni, razvijeni i moćni.
Primjedbe
Objavi komentar