Za one koji žele znati više - Kronos ili Chronos

Već dugo nisam pisao ništa u rubrici za one koji žele znati više. Nekako mi se uvijek sve čini važno i dovoljno zanimljivo, tako da nije bilo neke potrebe, a nije bilo niti neke posebne teme koju bi volio detaljnije razrađivati. Međutim, ovih dana sam se sjetio da bi mogao pisati o Kronosu i Chronosu, tema o kojoj sam već ranije razmišljao, ali nikako nije stigla na dnevni red, pa evo danas je prilika da za ovu temu.

Ovo mi je također prilika da se s guštom bacim u detalje više nego inače, a možda iskopam neki novi pogled ili spoznaju koja će nam dobro doći u razumijevanju astrologije. 

Tema je dakle Chronos ili Kronos. Da odmah razjasnim, ovdje se ne radi o pravopisnom cjepidlačenju, kojim slovom treba što pisati, nego se radi o dva različita boga grčke mitologije. To je otprilike kao da se pitamo Dino ili Tino. Nama su to potpuno dva različita imena, ali nekome tko ne govori hrvatski to možda zvuči kao dvije iste riječi. 

Tako je i sa Chronos i Kronos, to su riječi starogrčkog jezika, s kojim baš i nismo upoznati i nama su to dvije iste riječi, samo što se drukčije pišu. Bar tako mislimo.

Sudbina je htjela da ovi bogovi imaju imena koja se dakle različito pišu i gotovo jednako izgovaraju. Ta sličnost je bila prevelika i za same Grke, pa se često ova dva boga poistovjećuju. Jedina sreća u ovoj zavrzlami je da rimski pandan Kronosu, nosi ime Saturn, koje je potpuno ima potpuno različito ime, pa tu nema nikakve dodatne zbrke (samo nam još i to treba). Razumijevanje grčkih božanskih likova, može nam olakšati i samo razumijevanje Saturna u tumačenju horoskopa. 

Dakle prvi bog, bog Chronos, je primodijalni bog, to znači da nije rođen nit stvoren nego on jednostavno postoji i uvijek će postojati, a izašao je iz prvobitnog Kaosa u trenucima stvaranja Svemira. Ovaj Chronos, je bog vremena i on je njegova personifikacija. Njegovo ime na grčkom se piše Χρόνος, a čitalo se kao Khronos, znači kh se zajedno izgovaralo, koliko god to nama izgledalo teško, gotovo nemoguće za izgovoriti. 

 

Međutim kako su vremenom Rimljani postali gospodari svijeta oni su zabilježili to kao Chronos. Vjerojatno su se na početku trudili izgovoriti što sličnije grčkom izvorniku, jer je za njih grčki bio jezik učenih ljudi i izuzetno su poštovali i cijenili grčki jezik i kulturu. Taj izgovor je polako blijedio, kako su se pojednostavljivale stvari i mijenjale povijesne okolnosti, da bi na kraju taj ch u latinskom postao čisto k, a kao što je ph postalo f (pa tako danas izgovaramo alfa, a ne alpha, kako su govorili Stari Grci). 

 

Nama na zapadu ostalo je u nasljeđu latinsko čitanje grčkih imena i zato se Chronos i Kronos danas potpuno jednako izgovaraju.

Dakle taj Chronos se obično prikazivao sa krilima, jer vrijeme leti i čini da stvari rastu, sazrijevaju, propadaju, da carstva dolaze i prolaze, kao što prolaze lijepi i ružni trenuci u našim životima. 

Chronos se u antici također ponekad prikazivao kao čovjeka koji okreće krug zodijaka, što je doista zanimljivo, jer vrijeme ima posebno mjesto i značenje upravo u astrologiji. Sve što radimo, svaki horoskop koji tumačimo uvijek je u odnosu na neki trenutak u vremenu. Posebno nam je vrijeme značajno kod natalnog horoskopa jer bez toga nema ascendenta niti kuća horoskopa. 

 

S druge strane, ljudima zanimljiva i intrigantna budućnost, kada je u pitanju astrologija. Naročito kada žele preskočiti sadašnji trenutak, jer ga ne žele ili ne mogu prihvatiti, tražeći onda spas u budućnosti spas. Nažalost u dugoj povijesti astrologije, ovaj njen aspekt koji se tiče predviđanja, bio je jedno vrijeme vrlo popularan, a što je ostalo i do danas. Tako je astrologija vremenom postala sinonim za gatanje, a što ona uopće nije. Ona može biti koristan alat za prognozu budućnosti, ali nikako nije kristalna kugla, koja pokazuje nepromjenjivu sudbinu uklesanu u kamen. 

 

Postoji još jedna dublja simbolika u slici, gdje Chronos okreće krug zodijaka, a to je da nam vrijeme otkriva značenje našeg života, a time i našu sudbinu. Baš kao što u horoskopu možemo očitati i otkriti koji su to naši životni zadaci i misija, ali u pravilu to ne možemo razumjeti dok smo mladi (niti nas to baš i ne interesira u to doba). Međutim, vrijeme donosi svoje, donosi nam situacije, iskustvo i zrelost. Mijenja nam se pogled na život i na ono što nam je važno u životu, a to se sve događa dok bog Chronos polako, ali neumoljivo okreće kotač zodijaka.

 

Kao i mnogi drugi grčki mitovi tako i mit o Chronosu ima više varijanti i izvora i gotovo je nemoguće napraviti jednu integralnu priču, jer se često puta te priče u potpunosti razlikuju. Međutim uvijek je moguće iz tih priča izvući jednu bit ili neku poruku, koja ocrtava pojedini lik ili božanstvo iz mitologije.

 

Druga priča o Chronosu govori da je oduvijek postojao u zajedno u paru sa božicom Ananke. Ona je božica, neizbježnosti i sudbine i po tome ima zajedničku osobinu sa Chronosom, kojeg također ne možemo izbjeći. Oni su prikazani kao bića zmijskog oblika, ljudske glave i krila, koji su bili omotani oko kozmičkog jajeta. Bili su dakle postojali i prije početka Svemira, da bi u nekom trenutku to jaje razbili iz čega su natali Zemlja, nebo i more. Što odgovara stvaranju Svemira, možda ne baš kao teorija Velikog praska, ali slično i možda puno slikovitije.

 

Vidimo da vrijeme za Grke postoji i kada svega ostaloga nema i da je ono neizbježno i sa sobom donosi sudbinu.
Vrijeme na ovoj dimenziji neumoljivo teče i donosi svoje, nekome iskustvo, nekome prilike, nekome propadanje, nekome sreću, nekome radost, nekome tugu, a nekome uvijek neku novu priliku da uči i stiče iskustva. Sve ovisi o razini svijesti, iz čega proizlazi i naš unutarnji stav i način na koji tumačimo i pristupamo svom životu i onome što se događa oko nas.

 

Ovo kao i činjenca da je Chronos neumoljiv, baš kao što je to i Saturn u astrologiji, čini samu srž i tumačenja Saturna. Radi se dakle o vremenu, sudbini i lekcijama, koje nam donose Chronos (vrijeme) i Kronos (učitelj, lekcije) i koje trebamo savladati na bilo koji način i da, u bilo koje vrijeme. Saturnu se nikuda ne žuri, pa će nas pustiti da svoje lekcije učimo sve dok ih ne savladamo; ako ne u ovom životu, onda u idućem, nije bitno. S tim da se onda nadodaje i priča o karmi, jer karma je upravo to - nenaučene i nedovršene lekcije iz prošlosti, a koje smo prenijeli u ovaj život.

 

 

Međutim, ukoliko zauzmemo mudar stav u i životu i radimo na tome da bez puno otpora prihvaćamo sve što nam se događa u životu i u svemu pronalazimo priliku da rastemo i razvijamo se, da učimo iz svega i u svemu nalazimo nešto pozitivno, tada nam vrijeme uvijek ide na ruku, jer postajemo sve jači i sve mudriji. Tada nam mudrost postaje vrijedan dar, koje nam nosi vrijeme.

 

A tada nam može pomoći i ovaj drugi lik Kronos, čiji je rimski pandan Saturn. Za razliku od Chronosa - boga vremena, ovaj Kronos ima svoje roditelje to su Gea i Uran. Slučajno ili ne planet Uran nalazi se odmah nakon Saturna, dakle otac i sin jedan pored drugog i na nebu. 

Kronos je prvi naraštaj Titana, bogova koji su vladali ispočetka sve dok nisu bili svrgnuti u velikoj borbi bogova - Titanomahiji. Rat koji je trajao jedanaest godina i bio je ono što bismo mi danas rekli smjena generacija. Mlađi naraštaj Titana, pod vodstvom Zeusa, okrenuo se protiv starijeg naraštaja.

Kronos iako vladar neba i zemlje, također je bio i vođa pobune protiv svog oca Urana, kojega je kastrirao u dogovoru sa majkom Gejom, dok je s njom bio u ljubavnom zanosu.

Svjestan onoga što je učinio, imao je opravdan strah da bi i njega mogla zadesiti jednog dana ista ili slična sudbina, pa je preventive radi pojeo svoju djecu, osim jednog sina - Zeusa, kojeg je majka sakrila i potajno odgojila izvan dosega Kronosa.

 

Ono čega se bojimo, uvijek se ostvari, čak kad su u pitanju i bogovi. Tako je Kronosov sin Zeus na kraju savladao svoga oca, svrgnuo ga sa prijestolja i zavladao Nebom i Zemljom.

Ovaj Kronos ima neke odlike koje se ističu kada tumačimo Saturn u horoskopu, to je okrutnost, strogost i želja da stvari budu sačuva upravo onakve kakve jesu - potpuni otpor prema promjenama. Zato je Saturn konzervativan, oličenje straha, kada je loše pozicioniran u horoskopu ili ima teške aspekte. Vjerojatno je ovaj mit bio dobra podloga da Saturn stekne i lošu reputaciju, koja ga u astrologiji prati cijelo vrijeme, sve do unatrag nekoliko deseteljća, kada se sve više priznaje i govori o pozitivnim osobinama i funkcijama Saturna.

Ono što nas Saturn uči kroz vrijeme i kroz svoje neumoljive i često puta krute metode je da budemo uvijek uzemljeni, da imamo čvrst temelj, za sve one dimenzije, nove mogućnosti i lekcije, koje nam otvaraju vanjski planeti Uran, Neptun i Pluton. Ovi planeti donose iskustva i lekcije, koje nadilaze zemaljske okvire poimanja i otvaraju put u vanjski svemir, gdje ne postoji orijentir, nema granica i gdje bismo se bez položenih Saturnovih lekcija pogubili istog trena i zalutali u beskraju.